Dosta mi je produktivnosti u karanteni!

Pa što ako ne želim raditi jogu ili naučiti peći kruh?!





Da, ja sam jedna od onih kojima je dosta svega. Instagram fotografije produktivnosti za vrijeme izolacije u doba pandemije COVID-19—za mene su kontraproduktivne. Svaka influencerica na Instagramu, svaki drugi kolega, i svaki treći celebrity na društvenim mrežama objavljuje svoje “novostečene strasti”: pečenje domaćeg kruha, joga po cijele dane, ili “zašto ne biste upisali online-tečaj nečega što vas je uvijek zanimalo”?

Osim što se ovaj “rad-kod-kuće” pretvorio u situaciju u kojoj sam zapravo cijeli stan transformirala u ured, osim što se ne mogu skoncentrirati na ništa osim na posao, što se tuširam i perem kosu samo kada imam video-sastanak, i osim što nemam nikakav privatan život, a svaki vikend samo razmišljam ili o poslu ili o ekonomskoj katastrofi koja me čeka, kao i nas sve, nemam odjeću za jogu, ne želim “iskoristiti vrijeme za nešto produktivno”, i nemam kvasac za kruh (koji niti ne želim ispeći). Sve što želim jest gledati neki užasan film—točnije, toliko užasan da mi se ova pandemija učini manje užasna.



Ne, nemam odjeću za jogu i ne želim vježbati, kao Marilyn Monroe.

Nisam hejterica, i stvarno mi je drago da neki od nas uspijevaju novom načinu života dati neki (produktivni) smisao. S druge strane, ne vidim ništa loše niti u tome da se natrpam Domaćicama s litrom trajnog mlijeka, zaspim uz Friendse na RTL Kockici (da, imaju reprize!), i probudim se nakon 12 sati dubokog sna bez mobitela, mailova, i Instagram feedova s produktivnim sr****. Razlog? Jer me to sve uznemiruje.

Iskreno, za mene to nije novi osjećaj. obično me uvati za Božić ili Uskrs, bilokoji obiteljski praznik kada se svi nađemo, cijela obitelj pod istim krovom. Pokloni, zajedništvo, ružni džemperi (za Božić), čestitke, zvonjava WhatsApp poruka sa simpatičnim klipićima gdje neka slatka životinjica pjeva neku božićnu pjesmu, i na kraju svađanje s roditeljima oko faksa, posla, prijatelja, “kad ćeš se udat’”, i ostalog. Jedva čekam da sve to prođe.



No, kod pandemije koronavirusa je drukčije, jer nemam gdje pobjeći, i zato što bi moglo trajati još tjednima, ako ne i mjesecima, a društvene mreže ne mogu izbjeći. Da, mogla bih pogledati još koju glupu seriju na Netflixu, ali društvene mreže su—čini mi se—sve što imam od društva! Problem je u tome što mi listanje Instagram feeda, surfanje po Facebooku (koji su sada, ponavljam, prepuni ljudi koji rade svoj domaći kruh i bave se jogom) daje osjećaj da nisam kvalitetno i produktivno iskoristila vrijeme koje provodim u samoizolaciji.

Što naravno nije istina. “Svatko tuguje na svoj način”, kažu. Ja tugujem na ne-produktivan način, i to je najbolje što trenutno mogu napraviti. I ne grizem se zbog toga.

Što sam zapravo htjela reći? A, da, nemojte se uvrijediti ako vam ne odgovoram na poruke, niti lajkam fotke vašeg domaćeg kruha. Jer, upravo počinje jedna stara dobra epizoda Friendsa, a Domaćica čeka…